walter benjamin

Dok ti nisi rođen, roboti nisu sanjali, nisu žudjeli.

Reče robotu dječaku Davidu njegov konstruktor u filmu AI (Steven Spielberg, 2000.)

Život slika u naÅ¡e je vrijeme poduzeo odlučni zaokret: najstariji mit o stvaranju živih slika, fabrikaciji inteligentnog organizma uz pomoć umjetnih, tehničkih sredstava, sada je zahvaljujući novoj konstelaciji me­dija na brojnim različitim razinama, postalo teorijski i praktički moguće. Preklapanje genetskih i računalnih tehnologija s novim oblicima spekulativnog kapitala od kiberprostora i bioprostora (unutraÅ¡nje strukture or­ganizama) stvorilo je novu granicu za tehnologijske inovacije, prilagodbe i eksploatacije – novi oblici objek­tnosti i teritorijalnosti za nove oblike carstva. Steven Spielberg tu promjenu registrira pričajući priču o izumu jedne slike koja je, posve doslovno, “stroj koji žudi”. David, suvremeni odgovor na Pinokija, je robot dječak koji sanja i žudi, i (očigledno) ima posve razraÄ‘enu ljudsku subjektivnost. On je programiran da voli i traži ljubav, zahtjev koji postaje toliko opsesivan (on se za ljubav svoje majke takmiči sa svojim pravim ljudskim “bratom”) da je na kraju odbačen i ostaje siroče. Na pitanje, Å¡to slike žele? odgovor je u tom slučaju jasan: one žele da budu voljene, da budu “stvarne”. Read more